Od Cežnje Nabrekla Dahom Ukleta Poem by Miroslava Odalovic

Sopstvenu sjenku gazim
Sašivenom haljom od hiljade ljeta
Zmijom ugrižena zemljama gazim

I tu sam sasvim gdje još me ima
Gdje rijeci mi još blagoslov mole
S krajickom proljeca u snu smrtnih zima
Zraci me misli griju i još vole

U vatri gašena na lomaci slutnji
Da rijecju još je obrecena nada
U stisku neba u dnu svih slutnji
Gdje bezdano liže plamen mog pada

Od cežnje nabrekla dahom ukletim
Svom miru za jedan plamen sam bliže
Tu sam da dišem još malo da letim
Jer rijec me vatre na oltar diže