Razor Fangs-Žiletni Zubi Poem by Miroslava Odalovic

Razor fangs of harsh oblivion
wisdom tightly held chewing the bones between the lines
sucking the juice from a bloodless ocean
streams ungrasped in balls through the air
hitting the scrapbook of sunbeams and each ray
pertains to life now lost in drops of white
already being counted all over again-over and over again
at the pinpoint of the pen
like saints pinned on first luck cushions
who's sewing these threads
bloodlines cutting through the edges of memories
long before the sunset plight
long after the Moonrise of the night
clinging to the stars
longing for the skies
like cheep plastic Chinese decorations
hanging from the ceiling
with the glow pouring into the tearless eyes
at which only a child can smile
not knowing the truth
hidden behind the twinkling lies

žiletni zubi zaborava teškog
mudrot čvrsto zgrabljena što kosti glođe između redova
sisa sokove iz beskrvnog okeana
potoke neuhvaćene u loptama kroz vazduh
što udara u svaštaru sunčevih zraka i svaki zrak
drži se života sad izgubljenog u kapljama bijelog
uveliko odbrojanih iznova - nanovo i nanovo
na vrhu penkala
ko sveci zabodeni na jastučićima prve sreće
ko šije ove niti
linije krvi što ivice sjećanja presjecaju
mnogo prije patnje u zalasku sunca
dugo nakon izlaska Mjeseca
grčevito se držeći zvijezda
što vise sa nebesa
kao jeftini plastični kineski ukrasi s tavanice
sa sjajem što sipa na besuzno lice
kom sam dijete osmjeh da
jer istinu ne zna
skrivenu iza treperavih laži