Sudbinom Lele Sudbinom Poem by Miroslava Odalovic

Sudbinom Lele Sudbinom

I ja pitah rijeku kamen
Sudbinom lele sudbinom
Zašto nosim rijeku kamen
I vijekom i godinom

Kosu zapleh kosu raspleh
Sudbinom sestro sudbinom
Neokajan glasnuh grijeh
I dolom i planinom

Što ga volim te sam kleta
Sudbinom lele sudbinom
Odavde do nakraj svijeta
I lažju i istinom

Kap obali što me daće
Sudbinom sestro sudbinom
Rijeke neće kamen znaće
Da okaje godinom

Dal bol raste kao nada
Sudbinom lele sudbinom
Od tišine jednog pada
Da naraste planinom

Da me nađe kraj oltara
Sudbinom sestro sudbinom
Od uzdarja sjene dara
Da me veže prividom

Da me voli te sam kleta
Sudbinom lele sudbinom
Da ljubav mu bude sveta
Ne bješe mu molitvom

Te mi dade kamen rijeku
Sudbinom sestro sudbinom
I planinu u odjeku
Da mu vratim istinom

Zemljom hranih i sahranih
Sudbinom lele sudbinom
Vodom pojih i utopih
Ljubav njemu jedinom

(Inspirisano makedonskom narodnom pjesmom „Sudbo moja sudbino“)

COMMENTS OF THE POEM
READ THIS POEM IN OTHER LANGUAGES
Close
Error Success