Vodo Ja Sam Samo Ruka Poem by Miroslava Odalovic

Vodo Ja Sam Samo Ruka

Tek dodir što te vječnošću tka
Dodir od pjene bez riječi i zvuka
I plima što ti tajnu zna

Vodo uvijek te čekam kraj stijenja
I usta su mi ogrezla u soli
Tu solim ranu sopstvenog htijenja
Da kap me tvoja više ne boli

Da riječ bude nevina kao tvoja pjena
Da pije tvoja vina i bude tvoja sjena

©Miroslava Odalović

COMMENTS OF THE POEM
READ THIS POEM IN OTHER LANGUAGES
Close
Error Success