RIJEČKE ŽENE U SENEGALU Poem by Milorad Stojević

(na sajmu 1756. godine)



Malo je riječkih žena bilo u Senegalu.
Do tamo ih je plâvilo plavetnilo neba,
do natrag strelice date njima i graalu
- vesla samljevena u sjene, crnačka Teba.

Malo ih se i vratilo, napola s kugom -
napola tetovirane vlaknima pamuka -
rastopljenim starim pečatima, slugom
mliječna spolovila, umom u kome je muka.

Malo je riječkih žena bilo u Senegalu.
Malo ih se i vratilo, napola s kugom.
U lazaretima su ih podavali Baalu -
hranili zmijama, plašili tugom i rugom.

Vatrili ih vatrom, slušali kroz zrcalo,
u kome se, k'o u očima, dijete - koprcalo.