Čuvari Grobova Poem by Nastasimir Franovic

Naši su grobovi od grubog kamena
Sivi ko kišno nebo
Rasuti po cvjetnim livadama ko kule stražare
Svijetle ko svici po usnulim poljima
Zaboravljeni vire iz visoke trave
Po njima sklizne usamljeni gušter
Čuvar mrtvih duša
Poskok zadigne rog i jezikom palaca
Lišaj se opružio preko uklesanog krsta
Plavi zvončići iznikli su pored
Starica bere majčinu dušicu i pelin
Pognuta ko snop sijena
Gavran crni zrnevlje skuplja
Vjetar zimi zavija poljem
Snijeg kad zastudi prekrije sve
Zagospodare vukovi
Dozivaju čopor na zraku punog mjeseca
Opominju lakovjerne
Odvraćaju naoružane
Čizmom vojničkom da ne ugaze


Nastasimir -Misko Franovic