Bosut Poem by Ladislaus Kish

Bosut, lijenac, pospano koritom teče,
Vinkovce moje grli lipanjska tiha večer,
ja opijen tugom, na mostu usamljeno stojim,
gledam u nebo i zvijezde brojim.

mjesec, ribar žuti, paučinu, koprenu sipa
Lenijama opojno miriše uspavana lipa,
oko mene brbljave vesele sjene,
šeću ljudi, djeca i lijepe žene.

odjednom tišina, muk,
mjesec se u crnoj rijeci kupa nag
pokoji pas zacvili sneno
grad moj miluje povjetarac blag.

Bosut, lijenac, pospano koritom zelenim i dalje teče,
Vinkovce moje grli, lipanjska topla večer,
ja opijen tobom, na mostu usamljeno stojim
gledam u daljinu i sate brojim...