Zasadih noćas tisuće zvijezda
na poljanama nebeskim, grimiznim.
Letijeh sam između planeta mliječnoga puta
i šume nježnih meteora,
pio sam snove usanjanih umova ljudskih
i ptica sanjalica.
Cijelu noć...bijelu poput Karpatskih snjegova
lutao sam tražeći tebe,
tvoju dušu,
tvoje nježne oči,
tvoje nježne usne slatke kao mirisi jasmina,
no, ne nađoh te,
skrila si se od mene
u nekoj tajnoj, ljubičastoj spilji vjetrova i kiša,
ostavivši mi uspomene snene,
sjetne,
umotane u suze padalice....
This poem has not been translated into any other language yet.
I would like to translate this poem