Domaćica Hotela I Pjesnik Gost Poem by Jankovic Zoran

Moje pjesme su nekad
bile pisane samo tebi.
Danas ih mogu čitati svi.

Nisam želio da budem slavan.
Htio sam da, kao moje pjesme,
budem samo dijelić tebe.

Srce ti je lupalo kao pisaća mašina
jer mu je moral potrošio tvoj Ego.

Osjećao sam se kao gost hotela
u kome si ti domaćica.
Činilo mi se da prazno srce stalno
pita koliki će dobiti bakšiš u slovima.

Jedne večeri me je probudio
tvoj lažno nasmijani glas.
Otišao sam prije nego što si saznala.
Ostavio sam ti napojnicu ispod pulta.
Čini mi se da i sada stoji na istom mjestu.

Zato je svejedno kome pripada ova pjesma.
Za tebe ne brinem jer ćeš ti sebi
brzo naći drugog pjesnika gosta.