Poems About Dancing - Chardash ~ Pjesma O Plesu - Čardaš Poem by Jankovic Zoran

It begins quietly, shyly, and gently
like a naive filly when she falls in love,
when she dreams of first love
and hopes that love will be eternal.

Suddenly she realizes that loves
and the heavens are opened:
The fluttering cheerful and happy jumps
as from stone to stone
by the swelling river of feeling.

When the storm of emotion dies
like the day that covered the night,
fondly remembers the love for
which she thought was eternal,
but he has no regrets and keeps jumping
without fear of swelling feelings
over the stirring waters of life.

Who learned to dance like that
he knows what's a game of feelings.
If you thought this was a poem
about the woman you were wrong.
This is a poem about Hungarian dance:
Chardash.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Pjesma o plesu - Čardaš

Počinje tiho, stidljivo a nježno
kao naivna klinka kad se zaljubi,
kad sanja o prvoj ljubavi
a nada se da će ljubav biti vječna.

Odjednom ona shvati da voli
i otvore se nebesa:
Leprša vesela i sretna skače
kao s kamena na kamen
po nabujaloj rijeci osjećanja.

Kad oluja emocija zamre
kao dan koga je prekrila noć,
sjetno se sjeća ljubavi za
koju je mislila da je vječna,
ali ne žali i nastavlja da skače
bez straha nabujalih osjećanja
preko uzburkane vode života.

Ko je naučio tako da pleše
taj zna šta je igra osjećanjima.
Ako ste mislili da je ovo pjesma
o ženi niste bili u pravu.
Ovo je pjesma o mađarskom plesu
koji se zove: Čardaš.