Posvadah Se Poem by Ladislaus Kish

Posvađah se
Dan je i pjevaju golubovi samci.
Ja sjedim na zelenilu obale ludila,
suze mi kockaste niz lice cure,
posvađah se danas s vlasttim umom,
vlasnici crnih prijestolja i riznica
ubiše mi dušu u plave potoke i hematome,
i ja postah sluga pokoran.
Izgubilo drago kamenje sjaj poštenja
u mojim očima i srcu bezgranično hrabrom,
riječ ljudska tek forma postala,
sve usahlo, cvijeće moje i ne miri više,
ostala je samo prozirna ljuštura,
ljuštura na blijedom umirućem danu.

posvađah se
Dan je i pjevaju golubovi samci.
Ja sjedim na zelenilu obale ludila,
suze mi kockaste niz lice cure,
posvađah se danas s vlasttim umom,
vlasnici crnih prijestolja i riznica
ubiše mi dušu u plave potoke i hematome,
i ja postah sluga pokoran.
Izgubilo drago kamenje sjaj poštenja
u mojim očima i srcu bezgranično hrabrom,
riječ ljudska tek forma postala,
sve usahlo, cvijeće moje i ne miri više,
ostala je samo prozirna ljuštura,
ljuštura na blijedom umirućem danu.