SOBA Poem by Robert Perišić

SOBA

tijelo
možda mu nedostaje objektivnosti
na terasi hotela Excelsior rekao je ne sjećam se
ne možeš me dostići
dim koji se razlijevao
po njenim grudima
u krevetu jake cigare
Virginia jer se bojao smrti
ničega polako
je to nestalo
kao
legenda
zvao se Eugen
Šostakovič
kod njega
u sobi s pogledom na veliki park
pronašli su
mnogo ljubavnih pisama
neotvorenih
praznih
također
kraj kreveta bačena
La Tarifa delle Puttane di Venezia
voće i povrće u zdjeli na stolu
nekoliko pokušaja tog motiva
otvoreni prozori
kao da je stao neki stroj
koji uokviruje pejzaž

COMMENTS OF THE POEM
READ THIS POEM IN OTHER LANGUAGES
Close
Error Success