Simon Morgenstern

Simon Morgenstern Poems

1.

Našao sam lepo drvo i pod njim iskopao grob.
U njega sam bacio telo, misao i reč,
Sve ono čemu nekad bejah rob,
Samo senke blede,
...

Kroz zavesu slane vode,
u zagrljaju ledene magle,
Vidim lice koje otvara usta,
kao da govori,
...

I could not resist to watch,
despite the chill that pinched my spine,
to look away I simply could not,
a sight so eerie and divine.
...

I died a long, long time ago,
it was an untimely death,
but still i linger, rightly so,
with nothing at all to regret.
...

I have searched a thousand mountains,
and a million roads I crossed,
I roamed the seven seas
and ne'er did i get lost.
...

7.

smrt pije kafu gorku i hladnu.
kao da život nije dovoljno gorak.
svaki trenutak i korak po korak.
i sve noći koje padnu.
...

look into the mirror of tear painted sky.
its only reflecting the
truth we´ve been rejecting,
the truth that s sobbing buried
...

It was on that foggy day.
mid December years ago.
I finished digging up the grave.
then covered it up with muddy snow.
...

How chilling and waking,
the wind from the mountains
is singing and crying,
and calling to me.
...

uzviseni bice sinovi čovečiji,
jer su danas pokorili smrt,
udahnuli u sebe zivot vecni,
avramovog boga zatrli su put.
...

if you look up to the skies,
with a clear and truthful eye,
be amazed of what you find,
and leave your old beliefs behind.
...

It is the war, and everlasting,
Its purpose depraved and disgusting,
And the light the stars are casting,
is a shadow of before,
...

Steže i grebe slana voda
Secanja u kojem je ugusena sloboda,
Savrsena slika starog sveta,
...

Open the gates,
Look to the sky,
At long last,
The old gods arrive.
...

The Best Poem Of Simon Morgenstern

Grob

Našao sam lepo drvo i pod njim iskopao grob.
U njega sam bacio telo, misao i reč,
Sve ono čemu nekad bejah rob,
Samo senke blede,
Došao je kraj.
Zar već?
Na svakom licu vidim jedan isti osmeh.
U njemu leži jedna teška tajna,
Ili možda priča što počinje,
sve iznova, opet,
gatka duga,
beskrajna.
Kroz kišne oči gledam kako zora sviće.
Suncu se divim što ustaje.
Njegov celi me zrak.
Osećam u meni završetak priče.
Sve što je ostalo,
Pepeo i mrak.
Ubrao sam beli cvet i u njemu video smrt.
U latici što tiho vene video sam kob.
Prešao sam ovo polje,
I krenuo na put.
Ili možda duša krenula bez mene.
Našao sam lepo drvo i pod njim iskopao grob.

Simon Morgenstern Comments

Simon Morgenstern Popularity

Simon Morgenstern Popularity

Close
Error Success