Miroslava Odalovic (Montenegro)

like a life mistaken for a video game

like a joystick turning into a knife

like a screensaver that will kill
each picture within its frame

like a castaway counting the stars in the sand clock

like a catchy slogan for an ad yet to be

a rhetorical question a message in a bottle

like an abbreviation of too many geographies
white wide blended and still blind

like white maps missing it all
like catching a tail of a thunder

like the talk of sunshine behind the bars

or violet nights beyond the stars

like standing now like nothing against the call

a perfect stepping stone for intersky plateaux

thus I am so human

similae stuck between the rise and fall



Zaglavljen u poređenju

kao život greškom shvaćen kao video igra

kao džojstik što se pretvara u nož

kao skrinsejver što će ubiti svaku sliku u svom okviru

kao otpadnik što broji zvijezde u pješčanom satu

kao laki slogan za oglas to tek treba da bude

kao retoričko pitanje poruka u boci

kao skraćenica za previše geografija
široko bijelo slijepljenih a ipak slijepih

kao bijele slijepe mape što promašuju sve

kao hvatanje munje za rep

kao govor sunca iza rešetaka

kao ljubičaste noći iznad zvijezda

kao stajanje kao ništa naspram zova sada

savršena odskočnica za međunebeske platoe

tako sam ja tako ljudsko

zaglavljen u poređenju između ustajanja i pada