DIE SCHLÖSSER BEI KRAPINA Poem by Milorad Stojević

Lako je čovjeku,
On ima e. e. cummingsa,
Koji imena i prezimena piše
Malim slovima. Malim,
Malcatim. Majušnim.

Ima čovjek i Slovenca
Srečka Kosovela, kome je
Mjesečina hladna kao sladoled,
Kao i slične nepodopštine.

Naš Ljudevit, međutim,
Samo se izležava, dok mu
Nacija klone
U dvorcima, pretvarajući se
U kosti i duhove, kao
Klonirani babuni
U BMW-ima 540.

Ili kojom drugom zgodom
Svakako valja promijeniti okolicu.
Makar u zimbabveanskim šumama.

To jest, slično istome.

Naš Lujo nije hladan
Sladoled malih slovaca.
On je e. e. cummings
Na mjesečini.
Držeći bravu dvorca
U šupljini onog pojasa.
Što obvi i Majušnoga i
Slovenca. Nevinosti se
Preporučivši kao dva
Baskervilska paščeta
U nižim razinama
Pjesničkog bitka, kad svi su
Kako reče: "Ah Zih Komen."
Kad im srčane kćeri pušu u uda.
Ne kazavši ni:
" - M!"