ONDINA BEZ MAGISTRALA II Poem by Milorad Stojević

Ondina na puti drži lijehu logosa i drop,
jato ševa i lijet, atlas i kučji greben
- bujica zlatne pjene puttoa steže u trop,
u magične aršine gvožđa kojima je jeben

pjanac-rašpar, diskar i Krupp igraju bridž
a sablasti lijeno brenče kao u moru zaton
i miješaju cikluse vegetacije k'o Coleridge
- dok u prerijskoj dini onaniraju Krist i Platon

Ondina pali kosu i ždere suhi trap meridijana,
kor slijepih i memlu s kosog tornja u Pisi,
a negdje, kroz disk pupka hlapi more encijana

lepet osinjih rila, tučkova i monolita
s kojeg čahura maka, puna krvi, u drob sklizi.
a Ondinino tijelo? za to tijelo - tko te pita!