KUPUJEMO BODEŽE Poem by Milorad Stojević

Vesni, iz zafrkancije



Kupio sam ovcu. Bijelu s pokojom pjegom, kao
U dalmatinerskog bastarda u šetnji pokrajnjim
Ulicama Prijestolnice. Kupio sam ovcu za 100
DEM. Ali, što ću s njom? Ni žrtvenika nemaju
Ti anđeoski tajkuni u duty free shopovima. Ali.

Što ću s njom? Nisam ja onaj otac iz Samarije.
Iz mene urlaju vjetrovi a ne lipti krv nakon što
Korovi otpjevaju uspavanke mrtvima.
Ne bih komentirao moguće posljedice. No, kako
Se svi boje srca, čak i u pustinji i na Highwayu
No 74 (u onim spravama što samo sapunice
Troše) - osjećam se kao mlijeko u murvinim
Bačvama. Kože tigrova iznad suha sijena,

Kada ono b'jasmo bili s onim akterima i ak-
Tresama podno draga nam Kilimandžara. Smi-
Šljajući nove recitative o ćudorednosti ljudske
Vrste i pohoti u krevetima od trske i slame.

Okruženi mrežama za komarce ujutro ćemo
Odlučiti, više ja a manje ti, da kupimo bodeže
za grlo te ovce.
Usput, lisice se slažu s mišlju
O tebi. Ipak, nisam ja lisica kojoj treba čudo
Da šeće tvojim petrarkističkim perivojem.
(Kako već jednom rekoh.)

Tamo su već instalirali ekran i predstava može
Početi kada ti daš nevidljivi mig sjeni koja
Hara još nepripremljenim švedskim stolom
Ispod platane.

Gdje ono kušasmo sieste poslije kaštradine,
Kisela kupusa i ono malo vina što nam preostade
Poslije paleži svih naših najljepših vinograda.