BEZ OSTATAKA. KAO iz žrvnja Poem by Miroslav Kirin

BEZ OSTATAKA. KAO iz žrvnja.
Zdrobljen. Izmožden. Istjeran.

Moje sjeme vesla zrakom. Ja sam
zrela prilika da se upozna šupljina,

da se žudnja i polet usidre u točci.
Bijesan sam i nemoćan: zašto se

sve ovo događa? Ljubavnici su se
smežurali i isušili poput krajobraza.

Njihova šuplja tijela nadlijeću rascvale
livade. Tu ih redovito požanje lovac

sklon sladogleđu. Dok se njegovo
sjeme rasprskava, sjene ljubavnika

zastru njegovo tijelo. Nema ga više.
Zemljom klizi led i zasijeca disanje.

U tijela se potom ulije voda i još
malo se otrpi život sve dok ne. Znam.

U sve stavljam udio vlastite krivnje.
Još se ništa nije dogodilo a da ne bih

osjetio tugu, razočaranje što ništa
nisam mogao učiniti. Kao, recimo, to

s tobom. Dok si me voljela, bio sam
ravnodušan prema tvojoj ljubavi.

Kao rijeka. Ravnodušna prema svojim
obalama. Potajice ih miluje. Ništa

ne iskazuje. Prešutni snošaj. Povremeno
iskrenje. A onda se obale uruše.

Sve je sad jezero. Nema više granica. Nema
uzbuđenja. Trijumf nezainteresiranosti.

Nijemost ljubavi. Gdje je sada moja obala,
pita rijeka, pita jezero.

Stežeš se sa svih strana, više ti ne raspoznajem
tijelo. Što se dogodilo? Tijela

se rađaju noću a danju umiru. Noćni narod ne
poznaje danji. Granicama teku tanke, studene

vode. U zoru, nad njih se nagnu žene i plaču
ne bi li ih toplinom svojih suza učinile

prohodnima. Ponekad mlaz svjetlosti zablista
u oko žene. Ispruži ruku i dotakne ljubavnikovo

bedro. On zadrhti. Ruka joj potom uklizne u
njegovu nutrinu, ščepa srce i iščupa ga. Opet

poteče granica studeni. Ljubavnik se smežura
i uzalud zove upomoć. Nitko mu više neće

doći u onkraj. Osim hladnih tijela drugih
osakaćenih ljubavnika, prepuštenih ravnodušnosti.

Vježbanju samoće. Udisanju ostataka
samih sebe, ostataka vlastite ljubavi.

Izlaz? Biti epigon vlastite ljubavi.
imitirati nečiji unutarnju život.

Evo ih, stižu. Solidarnost u međusobnoj poraženosti.
Tiha milovanja i tapšanja bez značenja.

Nepomućeni pogledi puni čežnje.
Srca nemoćna da zalupaju.