Bijah jednomjedan ludjak Poem by Ivan Slamnig

Bijah jednomjedan ludjak

Bijah jednomjedan ludjak,
na dnu ulice mi kuca.
Imao sam mali ducan.
Prodavao sam zute knjige
ruzicastim djevojkama.
Ali jednog modrog dana
nesta mojega ducana,
izgori mi, rastopi se.

Mislim, pitam druge ljude
mora tako li da bude?

Drugi ljudi pametni su,
ne brinu se za te stvari.

COMMENTS OF THE POEM
READ THIS POEM IN OTHER LANGUAGES
Close
Error Success