GRAVITACIJA Poem by Delimir Rešicki

poznajem čovjeka
koji nikad nije vidio vilu borgese.

kada dođe ljeto
prosjaci si u kosu
utrljaju srebrni gel.

svakoga dana odlazim k liječniku.
na malu vagu, meko tarući palac o
kažiprst
mrvim u njene dječje dlanove
prašinu s tog putovanja.
ona tako, svakog dana
potone za jedan sasvim mali korak.
liječnik kaže
vidiš, svakoga dana ulice bivaju sve dulje.
zar to nije pravopis? ekonomija? labudovi?
usamljeni mion u kabrioletu
svoje vlastite svjetlosti?

zar, kada spavaš, nitko ne potkupljuje lan?
paul celan ne može vječno mrtav
hodati po konopcu.
________________________________
coo! coo! a laurie, was laurie ist?
big science? golden cities? golden towns!