Dan bijel kao mlijeko, nevino sunce,
Jutro se jutri u proljeće rano,
Oko mene sloboda i mirisi cvijeća.
Bosut namreškan zeleno teče,
Blješti biserje, sve zlatom sja.
Raskošno lahor diše,
I lice mi miluje nježno
Kao žena zaljubljena.
Izvlačim ribice iz srebrne vode.
Meditacija beskrajna, mislilac samozatajan.
Intervju sa samim sobom.
Pričam sa svojim Ja.
Pitanja teška, odgovori besmisleni.
Čovjek sam običan, ribić.
Volim obitelj i domovinu svoju,
Cijelim bićem i srcem slavonskim.
Branim postojanost i dostojanstvo.
Običan čovjek, koji uživa u rijeci bez izvora.
Puno je pitanja…
A dan bijel kao mlijeko,
Jutrom se jutri, u ovo proljeće rano.
This poem has not been translated into any other language yet.
I would like to translate this poem
Ne znam zašto ovdje piše o Branimiru Glavašu, jer ja to nisam pisao, mene ne zanimaju ljudi takve vrste.