Izrasli su moji prijatelji na jednom stablu
u zelenim bluzama i roza bluzama
utamnomordim hlacama i svijetlomodrim hlacama:
vise neki kao jabuke, neki kao kruske,
neki kao narance ili kao grozdje.
Ja tresem stablo i moji se prijatelji ruse
i, bome, ubijaju se
ali - mora da sam bedast - to mi se sad cini
kao jedini nacin komunikacije s njima.
This poem has not been translated into any other language yet.
I would like to translate this poem