KAMENJE ZA LETENJE Poem by Dorta Jagić

odakle ti samo taj kamenčić u trbuhu pomoću kojega letiš?
u taj sam te kamenčić zavoljela.
zimi i ljeti odvoziš se na posao
svojom dugom punđom na rasplitanje
a u proljeće staneš i zaljuljaš se na mjestu
gdje se stabljika kiselice slomila.
i ne činiš baš ništa;
samo sličiš ličinki riječnog zraka.
u te dane sanjam kako ti lice uvijam u svadbeni veo
i milijem ga perom koje diše ili
kako bosim nogama okrećem ručicu starinskog mlina za kavu
i ljubim te, ljubim sve dok sva ta crna zrna
ne izmeljem u mirisni prah