LOZINKE ZABORAVA Comments

Ti neveni rastu na predugim stapkama,
kao da su im daleki preci bili s polja
suncokreta, uz zid, ispod prozora s dvije
razmaknute rešetke za koje se drži
s obje ruke dijete s licem djetetu slična
muškarca kojeg bi se moglo proglasiti
svetim u svijetu u kojem je sve mlađe
nego što izgleda. Samoća dodaje godine.

Kad tragovi zrelosti na tijelu koje se razvija
samo od sebe, koje nije imalo prilike za susret
s drugim tijelima, uključujući tijelo boga, koje
nije trljalo svoje uz tuđe rame i nije se rukovalo,
koje postoji i stari bez otpora, bez gravitacije,
kad tragovi na tom tijelu izazovu žudnju tugom,
isprobat ćemo lozinke zaborava da ne bismo bili
osuđeni na trijezno podsjećanje da smo još tu.
...
Read full text