MAJKA NA PUTU IZ JEDNE U DRUGU PROSTORIJU Poem by Andriana Škunca

U kocki tame svaki put ureže istu crtu teškim hodom koji je pridržava. Od ulaska u mrak do izlaska u drugu prostoriju oslanja se o nevidljivi putokaz.
Dan joj zapreka.
Noć, nasuprot, razbuđuje pribranost što nepogrešivo upravlja njezinim pokretima. Ili je to navika koja se ponavlja mehanički: put odlaska i put povratka?
Ruka joj izabire, štap odmjerava.
Pomaže li joj nešto pritom ili pak potreba da prijeđe svagda istu razdaljinu, zrači čestice energije što je drugima nepoznata?
Slušam pucketanje poda, škripu vrata, putovanje se nastavlja. Jednakom upornošću nekoliko puta.
Pa ipak - dokle je i s kojom slavom stigla?