Njegovi prsti bubnjaju po stolu
njegovi prsti kovitlaju pseću dlaku
kao prestrašeni đak svoju kosu
Sram sputava vještinu animalista
strah da bezglasna glina neće zalajati
Otvara prozor u nadi da mu kažu
skrućene smrznute krošnje
odakle to mreškanje bez vjetra
letenje pseće dlake
bijele zjenice koje plamte
Zaključao je vrata i zarežao
na sva svoja i tuđa očekivanja
This poem has not been translated into any other language yet.
I would like to translate this poem