NEDOVRŠENI PAS Poem by Borben Vladović

NEDOVRŠENI PAS

Njegovi prsti bubnjaju po stolu
njegovi prsti kovitlaju pseću dlaku
kao prestrašeni đak svoju kosu
Sram sputava vještinu animalista
strah da bezglasna glina neće zalajati
Otvara prozor u nadi da mu kažu
skrućene smrznute krošnje
odakle to mreškanje bez vjetra
letenje pseće dlake
bijele zjenice koje plamte
Zaključao je vrata i zarežao
na sva svoja i tuđa očekivanja

COMMENTS OF THE POEM
READ THIS POEM IN OTHER LANGUAGES
Close
Error Success