Noćas je igrač igara i nervoze
krv moju poput slapa uzbudio,
pljunuo sam na travu osame,
kao mjesec; noćas sam poludio.
Čupao sam kosu kao crne misli,
bijesan kao pas suze lomio i jeo,
ubijao zvijezde kao lovac srne,
tugu sam noćas ubiti htijeo.
Jutros se rosa kao mačka bijela
na mojim umornim leđima udomila,
a ja krenuh pijan kao noć misleći;
zašto si mi srce najdraža slomila?
This poem has not been translated into any other language yet.
I would like to translate this poem