Prazno mesto Poem by STEVAN RAIČKOVIĆ

Olobođen

Od nagomilanih zakona poezije
I njenih irealnih ambicija

Evo

Kako me neki sasvim nepoznati život
Kao dete za ruku
Izvodi na prazno mesto

I tu ostavlja

Da gledam
I trepćem
I da se čudim

Iz kakvog li sam sveta izašao

U kakav ušao.

*

Nema se šta sa čime porediti.

Nema zvuka
Ka kome težiti.

Nema jezika
Ni reči iz uspomena.

Nema nijansi
Ni strmog puta.

Samo ravno
I golo mesto.

Stakleni pogled.

Destilisana svest.

*

Buditi se i pušiti

prolaziti pored knjiga u izlogu
Kao pored turskih grobova.

Stajati pred crvenim semaforom.

Stajati pred zelenim.