noć, agave, galebovi, kontador.
vosak se polako, prema dnu, u vreloj svojoj mlaki
uspinje k svojim simbolima.
ako sada uistinu slušam radio,
ako je sada uistinu noć
stampedo polagane smrti
u svakom telexu tvoga uspavanoga daha,
tada stvarno napuštenom plažom
od istoka prema zapadu i natrag
pomičem mali, crni, zapaljeni obelisk.
jutrom, na zelenim obalama
ribari će pod mokrim kabanicama gutati tvoja ramena.
tvoj profil volge
koja teška od magle satima prilazi svome truplu
što gnjije.
s vrha cigarete
istresam pepeo u svoje cipele.
tako ću sutra lakše koračati.
prije pola godine, zimi,
dok su kukci pod tapetama zidali
ponton od vlakova i ruža
u jednokrevetnoj hotelskoj sobi
slušao sam radio.
nad moskvom
u to su te vrijeme već zaboravljali ždralovi.
palme je ubijen nekoliko dana poslije
u prvim minutama zelenog megaherza
kada je tvoja uniforma
već bila ugrijani skafander
s ucrtanim sazviježđem
melankoličnog spola.
...
Read full text