SIMONID, KRALJ PENTAPOLISA Poem by Predrag Lucić

Kao mornar u Periklu dođoh
Pred Svetu Sofiju
U predvečerje svega
Osamdeset šeste
Prateći Gowera
Što iz groba je ustao tad

Preživjeli smo Antiohije užas
Pregrmjeli oluju na moru
A onda
Usred viteškog turnira
U Pentapolisu
Na kralja Simonida dvoru
Zaustavilo se sve
U trenutku
I predstava
I turnir
I Shakespeare
I svijet

Simonid
Kralj Pentapolisa
Miloš Tripković
Odličan glumac
Najednom se rastao s likom
Izgubio i radnju i tekst

Uzalud šaptačica Beba
Uzalud dvorjani i vitezovi
Uzalud Taida lijepa
Kralja Simonida kći

Kralj stao
Pa stoji
I šuti
I ja evo
Devetnaest godina poslije
Pred crkvom Svete Sofije tražim
Ne znam što tražim
Pa napokon shvatim
Da tražim isti taj muk

I razmišljam kako bi bilo
Da kralja Simonida nismo
Pošto-poto vraćali
U radnju
U predstavu
U tekst

Da smo ga pustili da šuti
I devetnaest godina
Ako treba
Pred Svetom Sofijom
Da sve stoji
I predstava
I glumci
I publika
I sve

Simonid
Kralj Pentapolisa
Miloš Tripković
Živ bio bi glumac
Ni Shakespeare
Ni Sveta Sofija ne bi
Dopustili
Da umre ko pas