SKLADIŠTE KOTAČA Poem by Borben Vladović

Koluti starih guma naslagani
poput vjenčića na svadbenoj torti
Dva prerano odrasla dječaka
naslonjeni na vrata u
nimalo svečanoj odori kao u koroti
za tim odbačenim bivšim
gutačima cesta i kilometara
Iz barake i dvorišta
širi se jaki miris vulkaniziranja gume
krpaju se, ugađaju stare strune
Za elastičnost i čvrstoću zaduženi
njih dvojica stražarski ponovno stoje na porti
gledaju spremni s odsutni
u prolazeće oblake i ljude
čekajući presudu raskošne krošnje lipe
hoće li ih taj miris osuditi ili
osloboditi pa skreću noseve prema poroti