SKUPIVŠI SELO U ZAVEŽLJAJ Poem by Andriana Škunca

SKUPIVŠI SELO U ZAVEŽLJAJ

Skupivši selo u zavežljaj
majka se ne okreće
za onima što ostaju

Ispred nje
i za njom
čistina
puna zaborava

Kuće stisnute
jedna uz drugu
ne propuštaju
vlat trave
sjenu

Grane pridržavaju krovove
motre pustoš
u kojoj nema oznaka

Raširenih dlanova
majka namata
konce rupca
uhvativši
živice
toranj

Već daleka
ničemu ne pripada

COMMENTS OF THE POEM
READ THIS POEM IN OTHER LANGUAGES
Close
Error Success