U mojoj Mali bila je dunja,
Vršnjak pamtiveka
(Kako se priča.)
Nikad radjala, a cvetala
Kad god bi smrt zapevala.
Kad lelek kuću opaše,
Za granu bi se razgranala.
Dunju smo zvali smrtocveta,
A njene grane - lelek-rane.
Ko pod njom zaspi,
U snu poludi
i
Probudi se k'o slepo kuče.
This poem has not been translated into any other language yet.
I would like to translate this poem