Srpanj Poem by Ladislaus Kish

Ljeto, vruć srpanj, dan dosadan, paklen kao san,
pauk bijelu mrežu plete, u pijesku igra se dijete,
Zvon zvona označava podne, pjeva Madona,
ja sjedim pod krošnjom modrine u tri materine,
prebirem materijom sivom konjakom i pivom,
kopam kao ostarjela, slijepa krtica bijela.
Tišina spi, mir, zelene se ulice i leti netopir,
ponekad samo vjetar proleti cestom s sestrom,
ruže krupne, crvene, ljubav snuju ograde drvene.
Čekam u hladovini da doletiš u cvjetnoj haljini,
čekam te čekam, nikako da dočekam,
tebe i tvoje oči ove prekrasne tek rođene noći,
tužan, razočaran obrisah suze, utonuh u san,
potajno nadajući se da nije postojao današnji dan.

Kiš Ladislav

Vinkovci.