STARA CESTA PREMA MORU Poem by Borben Vladović

Kretalo se iz mjesta sjene
prema raspilanom mirisu svježih dasaka
starom cestom prema moru
Iz donjeg oblaka prašine
uzdignutih zažarenih glava
gledali smo gornju novu magistralu
na čijoj crnoj glazuri klize
nezaustavljive kućice tjeskobe
do kojih ne dopire
svježina blagih valova
Nastavak putovanja s učestalim
zvukom opruge kemijske olovke
i samotnoga revnog cvrčka
starom cestom prema moru
očekujemo panoramu cilja našeg izleta
Vidik počinje na oronule kabine
zapuštenog gradskog kupališta
a na rivi naslagane daske budućih
čamaca nacrtanih i zapisanih
u mojoj bilježnici koja
poskakuje na nemirnom koljenu
osjetljivom na svaki kamičak i neravninu
stare ceste prema moru