U VRIJEME KADA SMO ŽIVJELIOD PRODAVANJA NOVINA Poem by Tatjana Gromača

Nekad je bilo sretnih dana
kada bi sve prodala za nekoliko sati.
Onda bi s vrećicom punom novaca
dotrčala u svoju iznajmljenu sobicu
s pogledom na sirotinjske balkone i dvorišta
i istresla tu prljavu sadržinu na krevet
prekriven dekom na kojoj je slika gole Venere.
Sjela prekriženih nogu,
i zadovoljna, poput pljačkaša koji je upravo obavio
dobar posao,
naginjući karton hladnog mlijeka
u grlo suho od ispušnih plinova
polako brojala svojih trideset posto zarade.