Napuštena kuća iznova oživljuje, otvara se i daruje sve što je čuvala u samoći. Zadah plijesni, škripa dotrajala poda. Napukline pokazuju prisnost sa svime što je uvučeno u njih. Samo se ponekad vidi sve istrošenija unutrašnjost zidova.
Kuća, čuvarica odsutnih i njihova neprestana čežnja. Premda načeta po bridovima, skuplja misao što ju je gradila. Zvijezde se suglašavaju izdaleka. Šutljive, čuvaju njezin oblik.
This poem has not been translated into any other language yet.
I would like to translate this poem