ČUVARICA ODSUTNIH Poem by Andriana Škunca

ČUVARICA ODSUTNIH

Napuštena kuća iznova oživljuje, otvara se i daruje sve što je čuvala u samoći. Zadah plijesni, škripa dotrajala poda. Napukline pokazuju prisnost sa svime što je uvučeno u njih. Samo se ponekad vidi sve istrošenija unutrašnjost zidova.

Kuća, čuvarica odsutnih i njihova neprestana čežnja. Premda načeta po bridovima, skuplja misao što ju je gradila. Zvijezde se suglašavaju izdaleka. Šutljive, čuvaju njezin oblik.

COMMENTS OF THE POEM
READ THIS POEM IN OTHER LANGUAGES
Close
Error Success