Ooo, lele mange sajek!
O - joj, dade morejana!
Tu bi limoresko,
Amen bi kheresko.
Te avas e balvalake po phurdipe.
E themeske po khandipe.
Kaj maj?
Džikaj maj?
O - joj, daje gudlijena!
Pe savo barh te ačhav?
Kotar tut te akharav?
Phandlo si amenge o del,
I phuv bi khanikasko,
(Kerdol pe 'menge)
Kaj maj?
Džikaj maj?
Kon duravol
Kon pašavol,
Maškar e xasarde droma dživdimaske?!
...
Majanglal amendar
O paj ni xasavola
I jag ni korhavola
E balval e patra čumidela.
Majanglal amendar
I phuv sasa khamni
Ni tromala khonik lako dji te azbal
Ni e drosin
Ni e ćir
Majanglal amendar
E ruva sesa paćamne
Thaj poloke
E kašten baxt lela kana e čiriklja resena
E luludja sesa kujbo čirikljengo
Phralikano sasa trajo e mačhengo
Majanglal amendar
E balval andar o učhipe muj dela
O paj andar o haripe vakarela
E jag andar e sune svato kerela
Majanglal amendar
Ni
Majanglal amendar
Ni limori
Ni kher
...
Ande mor care gutija sasa,
Sargo o them kaj si phuro
(Sar vakardola)
Ni bijanela, ma luludjavola
O meripe kana gilabala.
O rovipe kana o kher astarela,
Voj sajek krango jek mekela.
I gutulin akhardam merimaske luludji,
Lake krandža - rovimaske dukha.
Kon tala late an suno dela,
Vov dilo an suno ovela
thaj
Sar džukel koro uštadola.
...
Bože,
Prestao si da stvaraš!
Voda stari,
Vatra žuti, crni.
Sve je više ploda bez semena.
Bože,
Prestao si da stvaraš!
Crv jabuku svrdla,
Ptica let svoj kudi
I ubica o istini sudi!
Sve je više mrtvih koji žive,
Svetlost Sunca počinje da sivi.
Bože,
prestao si da stvaraš!
Bor u mome vrtu počinje da slepi,
Čak molitva usne mi zalepi!
Nešto strašno, Bože, pred ljudima stoji...
Gledaj Bože!
I vetar se boji.
Bože, stvaraj,
Jedan svet iznova.
Podaj listu snagu Tvoje rose,
Svakom biću - pramen Tvoje kose.
I povuci Vreme kroz Tvoj češalj.
Snom andjela oplodi semena.
Stvaraj Bože!
Sebe samog ispočetka stvori!
...
U doba Nedoba
Bog je rog.
Dani su zmije i zveri,
Noći - logorske dveri.
Sve je u krvi,
Sve je od crvi
U doba Nedoba!
U doba Nedoba
Zmije se u krstu legu.
Smrt je k'o carska kruna,
Život - struna:
Izmedju truna i čuna.
Očaj i strepnja
Već pune krug,
Čoveka brusi
Pakleni strug.
Sve je od crvi,
Sve je u krvi
U doba Nedoba!
U doba Nedoba
Bog je roba.
Svet je samo očajna borba,
A njegov čuvar - kobra.
Sve je u krvi,
Sve je od crvi
U doba Nedoba!
...
Ja sam Jadvašem.
Moji prsti su od krvi i pepela.
Imena su na mome dlanu.
Ja sam Jadvašem.
Vatru sam jeo,
Dim sam pio.
U Aušvicu sam umro.
Ja sam Jadvašem.
Na kostima sam spavao.
Bez očiju sam ostao.
U Treblinki sam umro.
Ja sam Jadvašem.
Krv beše moj pokrivač.
Kožu su odrali s moga tela.
U Buhenvaldu sam umro.
Ja sam Jadvašem.
Suzama sam grob kopao.
Krikom sam krst stvorio.
U Dahau sam umro.
Ja sam Jadvašem.
Moji prsti su od krvi i pepela.
Imena su na mome dlanu.
Ja sam Jadvašem.
Sve što imadoh -
Nestade.
U Bergen-Belzenu sam umro.
Ja sam Jadvašem.
Bezimena,
Bez reči bejah.
U Ravensbriku sam umrla.
Ja sam Jadvašem.
Gde bejah -
Ne znam.
Znam samo da sam umro.
Ja sam Jadvašem.
Nebesa srušiše.
Tamom me obaviše.
U Lublinu sam umro.
Ja sam Jadvašem.
Živu me rasporiše.
Čedo iz mene izvadiše.
U Jasenovcu sam umrla.
Ja sam Jadvašem.
Moji prsti su od krvi i pepela.
Imena su na mome dlanu.
Ja sam Jadvašem.
Dok će se Zemlja okretati,
Dim će izmedju Zemlje i Neba kolutati.
Ja sam Jadvašem.
Dok je Sunca na nebesima,
Jadvašem se neće ugasiti.
Ja sam Jadvašem.
Dok je Bog - Bog
Aušvic se neće zaboraviti.
...
In der Zeit der Unzeit
Ist Gott ein Horn.
Die Tage sind Schlangen und wilde Tiere,
Die Nächte - das Lagertor.
Alles liegt im Blut,
alles ist voller Würmer
In der Zeit der Unzeit!
In der Zeit der Unzeit
Nisten die Schlangen im Kreuz.
Der Tod ist wie eine Kaiserkrone,
Das Leben - eine Saite:
Zwischen Staubkorn und Kahn.
Verzweiflung und Bangen
Füllen schon den Kreis,
Der Mensch, von einem
Höllischen Hobel gewetzt.
Alles ist voller Würmer,
Alles liegt im Blut
In der Zeit der Unzeit!
In der Zeit der Unzeit
Ist Gott eine Ware.
Die Welt ist bloß ein verzweifelter Kampf,
und eine Kobra ihr Wächter.
Alles liegt im Blut,
Alles ist voller Würmer
In der Zeit der Unzeit!
...
Ooo, lele meni doveka!
O - joj, oče moj!
Ti bez groba,
Mi bez doma,
Da smo vetru na pometu
A svetu na izmetu.
Kuda ćemo?
Dokle ćemo?
O - joj, mila mati!
Na koji ću kamen stati?
Odakle te dozivati?
Nebo nam je zatvoreno,
Zemlja pusta, bez ikoga
(Čini nam se).
Kuda ćemo?
Dokle ćemo?
Ko li bliže,
Ko li dalje
Kroz bespuća bivstvovanja?
...
U mojoj Mali bila je dunja,
Vršnjak pamtiveka
(Kako se priča.)
Nikad radjala, a cvetala
Kad god bi smrt zapevala.
Kad lelek kuću opaše,
Za granu bi se razgranala.
Dunju smo zvali smrtocveta,
A njene grane - lelek-rane.
Ko pod njom zaspi,
U snu poludi
i
Probudi se k'o slepo kuče.
...
Mein Gott,
Du hast aufgehört zu erschaffen!
Das Wasser altert,
Das Feuer vergilbt und verkohlt.
Es gibt immer mehr Früchte ohne Samen.
Mein Gott,
Du hast aufgehört zu erschaffen!
Der Wurm hat den Apfel durchbohrt,
Der Vogel tadelt seinen Flug
Und der Mörder urteilt über die Wahrheit!
Es gibt immer mehr Tote, die am Leben sind,
Das Licht der Sonne ergraut.
Mein Gott,
du hast aufgehört zu erschaffen!
Die Föhre in meinem Garten erblindet,
Selbst das Gebet klebt meine Lippen zusammen!
Etwas Schreckliches, mein Gott, steht vor den Menschen …
Schau hin, mein Gott!
Auch der Wind hat Angst.
Mein Gott, erschaffe,
Eine Welt von Neuem.
Schenk dem Blatt die Kraft Deines Morgentaus,
Jedem Lebewesen - eine Strähne deines Haares.
Und ziehe die Zeit durch Deinen Kamm.
Mit dem Schlaf der Engel befruchte die Samen.
Erschaffe, mein Gott!
Erschaffe dich selbst von Neuem!
...
Avant nous
l'eau ne se tarissait pas
le feu ne s'éteignait pas
le vent chérissait les feuillages
Avant nous
la terre était enceinte
personne n'osait toucher ses entrailles
ni la rosée
ni la fourmi
Avant nous
les bêtes sauvages étaient apaisées
et impassibles
les arbres se réjouissaient de l'arrivée des oiseaux
les branches fleuries accueillaient les nids
les poissons vivaient dans une harmonie
Avant nous
le vent riait depuis les hauteurs
l'eau chuchotait dans les profondeurs
le feu crépitait dans les songes
Avant nous
ni
Avant nous
ni tombe
ni maison
...
BI KHERESKO, BI LIMORESKO
Ooo, lele mange sajek!
O - joj, dade morejana!
Tu bi limoresko,
Amen bi kheresko.
Te avas e balvalake po phurdipe.
E themeske po khandipe.
Kaj maj?
Džikaj maj?
O - joj, daje gudlijena!
Pe savo barh te ačhav?
Kotar tut te akharav?
Phandlo si amenge o del,
I phuv bi khanikasko,
(Kerdol pe 'menge)
Kaj maj?
Džikaj maj?
Kon duravol
Kon pašavol,
Maškar e xasarde droma dživdimaske?!