Robert Perišić Poems

ako si i slučajan prolaznik opet ćeš znati osnovne stvari
riječi su samo povoji, svemirske stanice luče vrijeme
riječi su samo povoji koji se poslije bacaju
jutra su povezana kao obalni gradovi
poezija ulazi u male brijačnice
ponekad
patetično stojim na vjetru i
opserviram o nama u gostima
ptice udaraju o oštrice kutova
samo munje na zapetljanom nebu, jezici
ako nađeš moj automobil na granici
uzmi ga
...

you could be a passerby but you will know the basics
words are just bandages, space stations exude the time
words are just bandages and you throw them later on
mornings are connected like towns by the sea
poetry enters in small barbershops
occasionally
I stand in the wind pitifully
thinking about us and we were guests
birds slam into blades of corners
only lightning on the knotted sky, languages
if you find my car on the border
take it
...

kad netko iznutra jaje razbije
zora je. polje kukuruza, u vjetru
svirala si citru. Ti
si mi sva memorija,
na cesti ulje, cisterna,
U telegrafski stup!
pao sam u Mexico.
osmotrili su me nakratko
podigavši obode
i opet utonuli u ulični san.
Samo je čovjek Haar
sišao s konja,
ušao u saloon
Rekao je: Kurva
nikad joj nisam mogao vjerovati.
bila je srpanjska večer
i stajski mirisi na mjesečini.
Sad je već studeni,
još ga nisu uhvatili.
Samo uzdahnu: Haar, Haar
...

crtam preciznije od svakog oka
slike izudarane čekićima
(more prstenova, more algi, morske životinje)
duboko kao teleskop
otpor, navigacija, strojevi vjetra
jednim sam pogledom ubio more
memorija, tišina
sjajne ptice na ledu (led, sjajne ptice)
kad sam ušao u putanju tog
nekad udaljenog tijela
kontrola ulaska
vrijeme

prizori u kojima izlaziš u dvorište i vraćaš se u sobu
potpuno zelenih očiju
(kao da će neko biti pronađen)
kroz zavjese pada sumrak i čuje se radio
...

I draw more precisely than any eye
hammered pictures
(a sea of rings, a sea of algae, sea animals)
as deep as a telescope
resistance, navigation, wind machines
my one gaze killed the sea
memory, silence
shiny birds on ice (ice, shiny birds)
when I entered the path of that
once distant body
entrance control
time

the scenes in which you come out into the yard and go back to your room
your eyes completely green
(as if someone will be found)
through the curtains the dusk falls and the radio is heard
...

Gđico, pod Vašim prozorom sjedi gentleman Joao
crno mu srce, dalek prazan dom. izvin'te - taj
rever, ruža, košulja od bijela lana
i njegov tamni vrat
čekaju Vas. svake noći pred morem govori: guapa
guapa guapa i mjesecu pokazuje zube Joao Carbina,
Cigani pjevaju:
pred kućom Vam momak stoji mlad
ne bud'te zla Paola Martin

San Juan Daily (24. 6. 1909.)
bio je već potpuno sam i nerazuman
'. . .izbezumljen od zlata . . . čučnuo sam
na obalu i šibom udarao po moru . . .'
(uhapšen
na osnovu tog iskaza
u ovom neobičnom slučaju)
a nesretna
Zla Latinka, nazvao ju je tako zbog njene okrutnosti,
u to doba je, obično, potpuno gola hodala plažom
i mrežom lovila rijetke
noćne leptire

. . . pojest ću jabuku
okorjelu u . . .
jer ne može misliti, zvijer je prebrza
nema toga što ne govori
osumnjičen za umorstvo
u ćeliji s jednim bivšim ispovjednikom
koji će ga primirivati
i prije suđenja mu tvrditi
da 'priznanje sa sobom
nosi zajeb . . .
jer su male kurve pune kostiju'
koji će mu dugo objašnjavati
uopće, oni će razgovarati dugo
Joao Carbina će shvatiti neke stvari
i postat će još gori, još puno gori
...

tijelo
možda mu nedostaje objektivnosti
na terasi hotela Excelsior rekao je ne sjećam se
ne možeš me dostići
dim koji se razlijevao
po njenim grudima
u krevetu jake cigare
Virginia jer se bojao smrti
ničega polako
je to nestalo
kao
legenda
zvao se Eugen
Šostakovič
kod njega
u sobi s pogledom na veliki park
pronašli su
mnogo ljubavnih pisama
neotvorenih
praznih
također
kraj kreveta bačena
La Tarifa delle Puttane di Venezia
voće i povrće u zdjeli na stolu
nekoliko pokušaja tog motiva
otvoreni prozori
kao da je stao neki stroj
koji uokviruje pejzaž
...

a body
perhaps it lacks objectivity
on the terrace of the Excelsior Hotel he said I don't remember
you can't catch up with me
smoke was spilling on
her breasts
in the strong cigar bed
Virginia because he was afraid of death
of nothing slowly
it disappears
as
a legend
his name was Eugene
Shostakovich
in his room
with a view of a large park
they found
many love letters
unopened
empty
and by the bed, on the floor
La Tarifa delle Puttane di Venezia
fruit and vegetables in the bowl on the table
several drafts with that motif
windows were open
like a machine that stopped
and framed the landscape
...

to je američka kolonija, mali otočić u moru
pas sklopljenih očiju
opisujem nekog svog rođaka, ništa u luci, gledam led

kocke, ne stignu se formirati
Louis spominje MOSAD, gdje je to čuo
prsti su mlaki, kao i duhan
Ništa se ne može raditi po ovakvom vremenu
pričam o tome što nam se dogodilo, ali on se
ne sjeća
vozimo male barke ja, Louis i njegov brat
i ide nam vrlo slabo

vozimo male barke
ja, Louis i njegov brat koji spava čitavo popodne

okolni zrak jede kameleone
mirno je
...

it is an American colony, a little island in the sea
dog keeping eyes closed
I'm describing some distant relative, nothing in the harbor, I'm watching the ice

cubes, they keep melting
Louis talks about MOSAD, where he heard about it
fingers lukewarm, like tobacco
You can't do anything in this weather
I recount what happened to us, but he
does not remember
we are sailing in little boats, me, Louis and his brother
and we are very clumsy

sailing in little boats
me, Louis and his brother, he sleeps in the afternoon

the air around us eats chameleons
all is quiet
...