Dok sam hodala ulicom
vidjela sam tipa kako izlazi iz auta
s revolverom u ruci.
Upravo je u tom trenutku
skužio da ga promatram.
Pogledao me opako,
kao: "i tebe ću ubit kučko."
Brzo sam maknula pogled.
Pravit ću se kao da sam vidjela kitu cvijeća
a ne pravi pištolj.
Najvažnije je ostati miran.
Sljedećeg trena bilo mi je svejedno.
Čekala sam da mi metak doleti u leđa.
Kao da me nešto zasvrbilo
a on će me samo počešati.
Gledala sam mjesec gore na nebu.
Bio je pun.
Ovo je sasvim O. K. vrijeme da umrem.
Baš sam se nekako osjećala kao da sam raskrstila
sve sa svojim životom.
Onako smireno, okupano i opranih zubiju,
pred spavanje.
Ljudi su iznosili televizore i stari namještaj pred zgrade.
Bila je to prava invazija znojnih tipova
u potkošuljama i natikačama
koji šutke tovare na travnjak
sve to zarđalo pocinčano željezo, kromirani aluminij
i ostalo.
Izgledalo je
kao da su i oni raščistili sa svojim životima.
Još samo da izbace smeće iz stanova
pa može doći tip s revolverom u trenirci
da ih sve redom pokoka.
Bit će da je frajer razaslao dopise
po kućnim savjetima.
"Ubijam po kućama.
Prije smrti obavezno očistiti stanove od starog namještaja."
Tamo iza,
kod drugog bloka nebodera
klinci se igraju skrivača.
Ni ne slute da iza mene
hoda striček s pucaljkom u gaćama.
"Jel ti bolja Martina ili Mirela?"
Pitala je klinka klinku
dok su trčale da se skriju.
Nisam čula što joj je ova odgovorila.
...
Odlazi ujutro, vraća se nešto prije TV dnevnika.
Zapadno radno vrijeme.
Dugačak crni kaput, siva svjetlost na njenom licu.
Kosa zataknuta iza uha.
U njenom sandučiću nema ničeg
osim reklama za besplatnu dostavu pizze
i računa za vodu i grijanje.
Otključava vrata, baca stvari na pod.
Umiva se i dok se briše mekim frotirom
dugo gleda svoje lice u ogledalu.
Oblači staru isfucanu trenirku i sjeda pred TV.
Podgrijava jelo od jučer.
Gleda kroz prozor, pere zube.
Napokon, odlazi spavati.
...
She leaves in the morning, comes back shortly before the evening news.
Work hours just like those in the West.
Long black coat, gray light on her face.
Hair tucked behind her ear.
Nothing in her mailbox
except free delivery pizza ads
and the heating and water bills.
She opens the door, throws her things on the floor.
Washes up and stares for a long time at her face
in the mirror while drying herself with a soft towel.
She puts on her old worn-out sweat suit and watches TV.
Heats up some leftovers.
Looks out of the window, brushes her teeth.
Finally, she goes to bed.
...
Nekad je bilo sretnih dana
kada bi sve prodala za nekoliko sati.
Onda bi s vrećicom punom novaca
dotrčala u svoju iznajmljenu sobicu
s pogledom na sirotinjske balkone i dvorišta
i istresla tu prljavu sadržinu na krevet
prekriven dekom na kojoj je slika gole Venere.
Sjela prekriženih nogu,
i zadovoljna, poput pljačkaša koji je upravo obavio
dobar posao,
naginjući karton hladnog mlijeka
u grlo suho od ispušnih plinova
polako brojala svojih trideset posto zarade.
...
There were happy days then
when I'd sell them all in a few hours.
Then with a bag full of money
I'd run back to my rented room
with a view of slum balconies and yards
and empty its dirty contents onto my bed
with naked Venus pictured on the blanket.
I'd sit with my legs crossed
and contented, like a robber
whose job had been well done,
drink a carton of cold milk
to soothe my dry throat filled with exhaust fumes
while counting slowly my thirty percent earnings.
...
Debeli i debela ljube se u samoposluzi.
Njihovi sočni, ružičasti jezici
nezgrapno se naslanjaju jedan na drugog
kao dvije pogačice na pultu pekarskog kioska.
Dok se ljube, ne mogu biti pripijeni jedan uz drugog.
Dodiruju se samo u dvije točke:
vrhovima svojih trbuha i vatrenim plamičcima jezika.
Poslije vođenja ljubavi
oni se valjuškaju goli po plahtama
kao dva sretna nilska konjića
u bazenu zoološkog vrta:
Debeli masira debeloj stopala
u pozadini se čuje glas spikera s TV dnevnika
a ona ga hrani filekima ili tripicama
koje u loncu stoje dolje kraj uzglavlja.
Poslije mu možda oblači svoje haljine
i maže ga drečavim ruževima.
Ne obaziru se na fleke po jastučnicama
ni na mrvice kruha na plahtama
na dlake, strije, celulitis
niti na proširene venske tračnice
po svojim kratkim nogama.
Nisu frustrirani gospodarsko političkim stanjem u
državi,
ni lošim stambenim uvjetima
ta dva strastvena samodostatna stvora,
ta savršena hemafroditska gibanica.
...
A fat man and a fat woman kiss in the supermarket.
Their juicy, pinky tongues
lean awkwardly against each other
like two rolls on the bakery counter.
While they kiss, they can't cling to each other.
They come together at two points only:
the tip of their belly and the fiery flames of their tongue.
After lovemaking
they roll about in the sheets
like two happy hippos
in the zoo pool.
The fat man massages the fat woman's feet
a TV newsman's voice is in the background
and she feeds him tripe or honeycomb
from a pot that is on the floor.
Later on maybe she dresses him in her gowns
and puts a glaring lipstick on his lips.
They pay no attention to stains on the pillow
or breadcrumbs on the sheets,
to hairs, stretch marks, cellulite,
or varicose veins like railway tracks
on their short legs.
They are not frustrated with politics or the state of the country
or the bad living conditions,
these two passionate self-contained creatures
this perfect hermaphroditic cheese pie.
...
NAJVAŽNIJE JE OSTATI MIRAN
Dok sam hodala ulicom
vidjela sam tipa kako izlazi iz auta
s revolverom u ruci.
Upravo je u tom trenutku
skužio da ga promatram.
Pogledao me opako,
kao: "i tebe ću ubit kučko."
Brzo sam maknula pogled.
Pravit ću se kao da sam vidjela kitu cvijeća
a ne pravi pištolj.
Najvažnije je ostati miran.
Sljedećeg trena bilo mi je svejedno.
Čekala sam da mi metak doleti u leđa.
Kao da me nešto zasvrbilo
a on će me samo počešati.
Gledala sam mjesec gore na nebu.
Bio je pun.
Ovo je sasvim O. K. vrijeme da umrem.
Baš sam se nekako osjećala kao da sam raskrstila
sve sa svojim životom.
Onako smireno, okupano i opranih zubiju,
pred spavanje.
Ljudi su iznosili televizore i stari namještaj pred zgrade.
Bila je to prava invazija znojnih tipova
u potkošuljama i natikačama
koji šutke tovare na travnjak
sve to zarđalo pocinčano željezo, kromirani aluminij
i ostalo.
Izgledalo je
kao da su i oni raščistili sa svojim životima.
Još samo da izbace smeće iz stanova
pa može doći tip s revolverom u trenirci
da ih sve redom pokoka.
Bit će da je frajer razaslao dopise
po kućnim savjetima.
"Ubijam po kućama.
Prije smrti obavezno očistiti stanove od starog namještaja."
Tamo iza,
kod drugog bloka nebodera
klinci se igraju skrivača.
Ni ne slute da iza mene
hoda striček s pucaljkom u gaćama.
"Jel ti bolja Martina ili Mirela?"
Pitala je klinka klinku
dok su trčale da se skriju.
Nisam čula što joj je ova odgovorila.