Bus 2, Sjedalo No.36 Poem by Loreta Muskardin

(Posveceno mojoj sestri Ireni Brozicevic)


Jos jedan pogled preko ramena
uzvracam osmijeh, skoro isti kao
onaj na usnama I u ocime moje
sestre.

Trazim moje sjedalo broj 36
Sredovjecna gospodja monotono kaze
“Vi ste u krivom autobusu. To je moj broj.”
Kondukter se smijesi
“Vas Bus je Broj 1, ali imamo dosta mjesta,
ostanite ovdje. “

Autobus krece I ja se naginjem
Preko “Glorie” u rukama iste gospodje
Da jos jednom mahnem sestri koja
Se jos uvijek smijesi a ja znam da ce
Uskoro suze sakriti.

Da sam barem u krivom smjeru
Pa bih brzo isla
Nazad, nazad
Doma.

Loreta Muskardin ©
1/11/2008
Rijeka, Autotrans Stanica