Do Poslednje Kapi Poem by Simon Morgenstern

Do Poslednje Kapi

Steže i grebe slana voda
Secanja u kojem je ugusena sloboda,
Savrsena slika starog sveta,

Pođe oko za rukom,
Pa vide svoj kraj,
Poslednje je proslo,

Otvorena rana koja
Opet krvari jer so sećanja
Opet nagriza

Zaroni ruka za dušom,
Za drevnim glasom,
Za davno potisnutim snom

Na oltar smrvljenih želja,
Na bunar davljenika,
Na svoj pogreb,

Ali srce kuca,
Ako ništa drugo,
Ako ništa više ne diše.

Jad je obuzeo,
Jer je postao moćan,
Jer su mu prinete prve žrtve:

Slepi koji ne čuju,
Sakati koji ne vide,
Svi koji su izgubili dušu

Evo kolika je cena,
Evo gde se plaća,
Evo šta moraš dati.

Bori se sada,
Baš sada do poslednjeg daha,
Budan do poslednje kapi krvi.

Evo šta je smrt,
Evo gde vodi.
Evo šta moraš dati.

Friday, April 22, 2016
Topic(s) of this poem: blood
COMMENTS OF THE POEM
READ THIS POEM IN OTHER LANGUAGES
Close
Error Success