DVA MALA VREMENA Poem by Branko Maleš

na 1 živiš ti
na 2 on pije zrak
i misli u kilogramima
evo tebi velika usta
čuvaj nas od
oblaka, oblika, likova
lijekova
svi kradu naše tekstove
igraju ih na nebu za
tko zna koliko brzih bogova!
on neka bude debeo!
zasad jede i pamti!
doći će do sudara na nebu
iz usta ti pršte male
kćerke
manje od mišjeg sna
trče u vunu! treba sakriti
život! sreću!
iz njega puca dcm
sinova!
još su debeli, još se mole
školjci!
ali, prvi jure u ciklone
jedra su njihov seks!
drugi su medvjedi! evo ih
na jagodi! plaču!
treći pljuju u usta, naglo
mršave, bježe od oca na
nepoznatim jezicima!
općine, općine u maloj plavoj
aziji!
ali, mnogi bi se vratili iz oca
žarko žele u tvoja usta
u vunu
u banku
tu se točno živi od 1 do 9!
što ćemo s njima?
ništa?
misliš, nula?