Oblaćje mekano nebom plovi,
stidljivo sunce zemlju grije,
zelenom rijekom jedre labudovi
na granama jesen zrije.
vjetar leti poljanom i šumom,
uznojen vranac kola vuče,
jezdi žutim, prašnjavim drumom,
pijani ga seljak pijanije tuče.
korak po korak, dobuje klatno,
pozni životi oči umorne sklopiše,
kap po kap i sve je opet blatno,
samo se čuje tiha pjesma kiše.
slavuj poje u krošnjama breze,
dvoje, ljubav topla, vrela
sneno promatraju nebeske lepeze,
noć leti iznad moga sela.
This poem has not been translated into any other language yet.
I would like to translate this poem