Midnight Blues ~ Ponoćni Bluz Poem by Jankovic Zoran

I live like a midnight blues.
I turn on the light and look at blank.
Loneliness closes my eyes.
Instead of my guitar weeps
because I've been consuming
all my tears for a long time.

I live like a midnight blues.
Memories glowing like lightning
and I don't open my eyes.
Like a guitar pick
my spent heart still beats.

I live like a midnight blues.
My poem brings me memories,
memories of the beauty
that I will, in the empty room,
to watch as long as I don't
bother my eyes forever.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

Ponoćni bluz

Živim kao ponoćni bluz.
Upalim svjetlo i gledam u prazno.
Samoća mi zatvara oči.
Umjesto mene plače gitara
jer sam odavno sve suze isplakao.

Živim kao ponoćni bluz.
Sjećanja blješte kao munje
a ja ne otvaram oči.
Kao trzalica na gitari
kuca mi potrošeno srce.

Živim kao ponoćni bluz.
Pjesma mi donosi uspomene.
Sjećanja na lijepo koja ću
u praznoj sobi gledati
dok zauvijek ne zaklopim oči.