Navike Poem by Velid Beganovic

A da se tražimo?
A da se malo po
cijelom svijetu tražimo?
Da prekratimo ovo čekanje
što i tebi i meni donosi
samo rutinska jutra,
hladnu, neispijenu kafu na
stolu, otečena stopala
od sjedenja - u predsoblju,
u tramvaju, na klupi
u parku, na visokoj
stolici u kafeu.
Umjesto da čekamo na
pogrešnim mjestima, umjesto
da se prosto nadamo jedno
drugom kao more vjetru,
ili jutro suncu - tražimo
se malo po bijelom svijetu.
Možda me susretneš u
Cabo Verde; možda zanoćim
na kartonskoj podlozi
podno sidnejske opere,
pa me sretneš, i izdvojiš
iz mase jednako neokupanih
i mrgavih lica nekim
jednostavnim pogledom, ili
ti ja progovorim
na jednom od ovih
južnoslavenskih jezika
pa se začudiš i zastaneš.
Samo, hajde da se tražimo,
da ne čekamo uzalud
svako jutro ko će kome
prvi da mahne s prozora
s dvjesto metara daljine.