Noći od stakla Poem by JOVANKA ULJAREVIĆ

ne mare ko je sljedeći
i koliko neujednačeno
savijaju se moji zglobovi

krišom me provode
hodnicima umazanim
potrošenim vremenom za starenje

uzimaju sve što mi ne treba
da imala bih godina kao i
odluka iza sebe

možeš li to podnijeti
smjestiti me u svoj akvarijum
i hraniti

ispod lencula
nepogriješivo procjenjujem
gojaznost tišine

moji snovi veći su od grudi noći
nešto bi još moralo se dogoditi