Odlazim Poem by Loreta Muskardin

Ostavljam te opet moja Rijeko
U magli poslije kise, siva si.
Ne vise onom uskom cestom
Od nekada
Sada brzim, novim autoputom
Rijeka – Zagreb
Samo dva sata I sitno
kazu mnogi
Dvadeset dvije godine i sitno
Razmisljam ja.

Trsatska Gradina na onoj istoj hridi
Sada svojim malim prozorcicima
Nadzire ovu dugu nit koja me vodi
Ravno prema duplim bijelim ustima
(a izgledaju iz daljine kao oci)
pa onda u tami brojim svoje uzdahe
Jedan, dva, tri, cetiri, pet I tako do
Petnaest.

Vise te ne vidim Rijeko, samo
zamagljena brdasca I mjesta
kojima se vise ne sjecam imena
ali tu I tamo pogodim pa se
uspomene vrate kao skakavci
U travi
Sada jedna, pa druga, pa treca
Pa opet uniremo u dugu crnu prazninu
u brdu.
Pa jos neka sjecanja naviru
dok me autobus odlucno gura
do Zagreba

Suza je odnekud pala na moju
ispeglanu maju i ponovo cujem
Pjesmu na radiju.

Loreta Muskardin ©
Rijeka, November 1,2008.