PISMO DIVLJEM SKITU Poem by Damir Šodan

Je pense à toi
divlji Skite koji lutaš stepom
s neprijateljskim ušima u torbi,
ali ne mogu se, da me ubiješ, sjetiti
gdje te ono točno spominje Herodot
‘reporter', kako je u ono vrijeme
znao reći naš stari profesor M. S.,
stručnjak za Stari vijek, zakonodavca
Solona i agrarne reforme braće Grakhi,
za kojeg su brucoši zlobno iza leđa
govorkali da je bio partizanski harmonikaš
i da ima vanbračnu kćer . . .

. . . jer povijest
kao žustra pipničarka
(magistra pipae)
zdušno briše svoju najbolju
i najgoru djecu i gura ih
poput dobro počišćenog
svadbenog pladnja
u ono svima znano
Opće mjesto
(locus communis)
toliko razvikano i prazno
da bi u njemu eonima mogao
sasvim legitimno dosluživati
takozvani obavezni
križni rok.