poet Ratko Petrovic

Ratko Petrovic

Pitali Me

Pitao me slep covek,
da mu opisem zvezde.
Na dlanu sam mu prstom,
svaku nacrtao.

Pitao me gluv,
kako Mocart zvuci,
dugu sam mu pokazao.

Pitao me star,
da mu mladost vratim,
knjige sam mu pisao.

Pitao me ruzan,
kako da lep, postane.
Nisam ga lagao.

Pitala me srna,
od lovaca, da je skrijem,
u sneg sam je sakrio.

Pitao me siromah,
da ga bogatijim ucinim,
prijateljstvo
sam mu svoje darovao.

Pitao me jastuk,
dal' je istina,
sve sto sanjam?
Rekao sam 'Ne bih znao! '

Pitala me letnja noc,
je li lepsa od jutra? !
Ako nije,
zasto sam joj onda,
sitne sate krao?

Pitao sam sebe samog,
dal' sam iza svake svoje reci,
uvek u zivotu stao.

I na kraju...

Pitala me ti,
da te zaboravim,
ali nit' sam mogao,
nit' sam to znao!

Poem Submitted: Friday, February 9, 2007
Poem Edited: Tuesday, January 11, 2011

Add this poem to MyPoemList

Comments about Pitali Me by Ratko Petrovic

There is no comment submitted by members..



Read this poem in other languages

This poem has not been translated into any other language yet.

I would like to translate this poem »

word flags

What do you think this poem is about?